U mojoj zgradi su dva kafića, prije ih je bilo tri. Naravno da su stvarali buku kad bi puštali preglasnu glazbu koja bi trajala do ponoći ili duže. Jednoga dana dok sam se vraćala doma s posla, oko ponoći, ostala sam iznenađena, bolje reći zgrožena, jer je u jednom kafiću žena, samo u donjem rublju plesala u izlogu na štangu, dok ju je hrpa muškaraca gledala.
Kafić je držao mlađi bračni par koji je imao troje male djece vrtićke dobi.
Jednu večer išla sam sa svete mise s prijateljicom Vesnom i ispričala joj što se u tom kafiću događa.
Ona mi je savjetovala neka kraj kafića bacim čudotvornu medaljicu. To sam i učinila. Nakon otprilike mjesec dana vidjela sam promjene. Radio je samo vlasnik toga lokala dok vlasnice nije bilo. Nakon otprilike dva mjeseca došla je vlasnica kafića kod mene zbog nekih privatnih razloga. Bila je znatno mršavija od prije tri mjeseca. Pitala sam je što joj se dogodilo. Povjerila mi se da je imala izljev i tumor tako da je bila u bolnici na operaciji. Rekla sam joj da je to prilika da se moli.
Na stolu joj je bila knjiga s naslovom „Bezgrešna djevica od čudotvorne medaljice”. Iskoristila sam mogućnost i uz razgovor sam joj ispričala neka svjedočanstva iz te knjige. Odmah mi je rekla, da bi željela kupiti tu knjigu. Ponudila sam joj svoju rekavši da ću ja sebi naručiti drugu. Radosno ju je uzela i čitala. Nakon tri mjeseca zatvorili su kafić. Raspitala sam se što je s bračnim parom koji je imao u našoj zgradi kafić i saznala sam da je gospođa otvorila dječju igraonicu jer su i sami imali troje djece. Odlučila je da neće nikad više imati kafić. Uvjerena sam da je Gospa po udotvornoj medaljici učinila čudo.
Vlasnica je dobila mir u srcu kao i mi stanari jer na tom mjestu se više nije otvorio kafić nego miran obrt. Hvala našoj Gospi od čudotvorne medaljice. Ona čini čuda i kada osoba ne zna da njezina nebeska Majka djeluje u njezinom životu.
Lucija Penić