Kada posjećujemo beskućnike u bolnicama u Kijevu, dajemo im Medaljicu. Primaju je s radošću i nadom. Kroz 10 godina takvog služenja, mnoge smo izručili zaštiti Djevice Marije. Neki od njih već su se preselili u vječnost. Po Medaljici se otvaraju srca naših pacijenata i odlaze u vječnost pomireni s Bogom.
Opet smo ga susreli u bolnici gdje su ga pripremali za amputaciju nogu. To je bio jedini način da mu spasi život. Redovito smo ga posjećivali i njegovali. Njemu nismo trebali darovati Medaljicu jer ju je već imao, a dao mu ju je svećenik nakon ispovijedi. Oleg je bio katolik. Osim toga, bio je vrlo obrazovan. Završio je dva fakulteta. Bio je u braku i imao dvoje djece. Usprkos amputaciji nogu, zdravlje mu se nije popravilo. Jako je smršavio, rane se nisu zacjeljivale. Trudili smo se razgovarati s njim i o tome da treba razmisliti o životu u vječnosti. U takvim okolnostima i takvom stanju, Oleg je bio svjestan da je katolik i da se treba ispovjediti. Posjetio ga je svećenik, donio mu pričest i podijelio bolesničko pomazanje. Poslije malo vremena, Oleg je otkrio još jednu želju. Rado bi molio svoju ženu za oproštenje. Suprugu je prije 20 godina napustio. To je čula njegova žena koju je preko oglasa pozvao svećenik. Ona se odazvala i došla iz 500 km udaljenog grada Kijeva da se susretne sa svojim bivšim mužem. Nakon toga susreta, Oleg je sijao od radosti i mira. Pričao nam je o posjeti i da su jedno drugome oprostili, a putem telefona su mu se javile i dvije odrasle kćeri. Međusobno su oprostili jedni drugima. „Sada sam spreman umrijeti”, bile su njegove riječi pune mira i zadovoljstva. Marija mu je po Medaljici i vjeri svećenika koji mu je darovao Medaljicu, izmolila velike milosti kao što je obećala. Pomiren s Bogom i svojim bližnjima, mirno je usnuo u Gospodinu 28. srpnja 2012. godine.
Marijine sestre iz Ukrajine